Aprila 1992. godine u Hrasnici grupa hrabrih ljudi  počinje da formira ratnu Općinu Ilidža.  U  želji da se doprinese da  naša domovina BiH  ne nestane,  počinje sa radom jedinica lokalne  samouprave Općina Ilidža, BiH.

 I u ratu sve je funkcionisalo kao da se ne puca,  kao da se ne gine, kao da je sasvim normalno radno  vrijeme. Samo što se za taj rad ne plaća novcem , već životom. Svaki dolazak na posao mogao je da bude i zadnji.Dolazilo se dobrovoljno svaki dan pješice, a neko biciklom, iz Sokolović-Kolonije, Butmira i Hrasnice. I sve je radilo , od  ovjere, urbanizma, privrede, evidencije, matičnog  ureda, počinju nova prijateljstva, nove neraskidive veze.

I nakon  26 godina,  kada se nekih  događaja mnogi ne žele ni da sjećaju i žele da izbrišu ružno iz memorije, kod Sibine Rožajac i Alme Bašalije  rađa se ideja da se okupe, sastanu i vide gdje su sad.

Za početak ideja je bila da se okupe žene-heroine koje su kroz radni angažman u Općini Ilidža  dale doprinos u odbrani BiH. I došle su njih 40,  21. aprila 2018. u restoran Cordoba. To više nisu djevojčice, djevojke.To su sad žene majke, bake, ali i dalje su ostale heroine.Kao i onda 1992. i danas bi im na izgledu  i energiji  pozavidjele mnoge žene iz zapadnih zemalja.

Druženje uz kafu je proteklo uz suze, smijeh, evociranje uspomena.

Ove žene zaslužuju poštovanje, one su kad je najteže bilo davale sebe za državu BiH  i ostat će da svjedoče uvijek da šalju poruku nekim novim generacija da se nikad ne zaboravi i ne ponovi ono što su one preživjela.Ono što su preživjele čuvaju kao uspomenu, a njihov susret neće biti zadnji, jer u najtežim trenucima one se nisu libile,  a ne libe se ničega  ni dan danas.To su časne, vrijedne i poštovane, službenice Općine Ilidža i samo takav odnos i zaslužuju.