Crkva Svetog Save u Blažuju 120 godina okuplja pravoslavne vjernike

Ove godine navršava se 120 godina postojanja crkve Svetog Save u Blažuju, koja više od jednog stoljeća tradicionalno okuplja pravoslavne vjernike. Pravoslavna crkva sv. Save u Blažuju, zajedno sa grobljem, smještena je u ravničarskom dijelu Sarajevskog polja u Plandištu, na zapadnom izlazu iz Sarajeva, udaljenom oko 1.500 metara sjeverno od izvorišta rijeke Bosne. Zanimljivi podaci i dokumenti koji potiču iz vremena austrougarske uprave u BiH, a odnose se na izgradnju pravoslavne crkve u Blažuju pronađeni su u Arhivu BiH. Iz zapisnika sačinjenog 1. decembra 1893. godine u Kotarskom uredu u Sarajevu, kojeg su potpisali kotarski predsjednik Damjan Rašeta i kancelista Jacob Reich, s jedne strane, i predsjednik Srpske pravoslavne crkvene općine u Blažuju, paroh Stevo Trifković, članovi Crkvene opštine Jovo Špirić, Jovo Grgić, Ačum Kešelj, Risto Mitrić i knezovi-predstavnici pojedinih mahala Risto Mrkaja, Nedeljko Lemez, Jovo Šoja, Mićo Jokić, Vasilj Pejić, Nikola Karabatak, Lazo Čović, Ilija Grabovac, Miloš Tolja, Stevan Dursum i Stevo Čović - saznaje se da se raspravljalo o izgradnji crkve u Blažuju i da su knezovi tamošnjih mahala izrazili spremnost lokalnog stanovništva da učestvuje kao radna snaga u izgradnji objekta. Tako je ova pravoslavna crkva urađena prema projektu arhitekte Augusta Buča, projektanta Gradske tržnice u Sarajevu, kao i nekoliko vila u aleji na Ilidži.
Temelj crkve osveštan je na Petrovdan 1896. godine. Crkva je završena za nešto više od godinu dana, a 21. septembra 1897. godine osveštao je Njegovo visoko preosveštenstvo mitropolit dabrobosanski Nikolaj.
Crkva ia oblik slobodnog grčkog krsta, a do vrha lukovice zvonika je 28,80 metara. Likovno rješenje crkve, kao i obrada detalja ukazuju na neovardarski (neovizantijski) utjecaj. Fasada crkve je raščlanjena lizenama koje završavaju naglašenim arkadnim frizovima, što je odlika raške arhitekture. U crkvenom dvorištu nalaze se dvije grobnice: prvoj je sahranjeno 14 parohijana strijeljanih 1914. godine, dok je u drugoj sahranjeno 26 parohijana strijeljanih 1941. godine. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je 2005. godine ovaj objekat proglasila nacionalnim spomenikom zbog njegovog kulturnog, povijesnog, vjerskog i etničkog značaja.
Ovaj spomenik jedan je od 101. nacionalnog spomenika koji se nalazi na području Sarajeva. Priče o tim spomenicima dio su projekta "101. medijska priča o nacionalnim spomenicima u Sarajevu" kojeg provodi Udruženje "Bosanski stećak" s ciljem promocije kulturno-historijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine.