|
O Ilidži
Mada
svi relevantni arheološki nalazi, pa zatim i dostupni historijski
dokumenti, jasno govore o tome da je područje sadašnje Ilidže,
smještene u dnu Sarajevskog polja, bilo od početka ljudskog
naseljavanja na bosanskim prostorima, a to znači od početka kulturnog i
kultivirajućeg načina života ljudi, rado birano mjesto za stvaranje
ljudskih naselja, tek se osmanski period povjesti dao ovom prostoru
pravo ime i u neku ruku valorizirao njegov potencijal. Poznato je u
znanosti da je kultura, koju su nasljedovali Osmanlije, bila u stvari
derivat i amalgam srednjoazijskih i arapskih kulutura, bitno vezanih za
vodu i njenu odlučujuću ulogu u životu ljudskih zajednica, a osobito u
kultivaciji biljaka i održavanju životinja, na čemu su se temeljile sve
navedene kulture.
Takva
primordijalna kulturna paradigma, dakle paradigma koja je spajala vodu,
zemlju i ljudske zajednice u jedinstven sistem života, spojena sa
dodatim joj bliskoistočnim levantinskim duhom pragmatizma, kojeg je
donio sa sobom Islam dolazeći na srednjoazijske prostore, proizvela je
jednu zadivljujuće praktičnu i ujedno u idejama veliku kulturu-onu koja
nam je poznata kao islamskoorijentalna. Kada je tako formirana jedna
bitno nova paradigma života i kulturnocivilizacijski subjekt i kada je
takav stav prema svijetu i životu postao vladajući i na našem tlu, on
je valorizirao pradavnu baštinu neolitskih ljudi, koji su postali
poznati po tome da su znali pronaći najbolje mikrouvjete, kako
klimatske tako i topografske, te ostale pretpostavke za svoje
nastavanje. Ovaj spoj stare neolitske kulturne baštine i nove
osmanlijske kuilturne paradigme nastale iz srednjoazijsko-levantinskog
kulturnog idioma, rezultirao je nastankom Ilidže kao stalnog ljudskog
naselja i kao specifično definiranog prostora za život ljudi. Bit tog
prostora ništa bolje ne označava i ujedno ne definira od samog imena
kojeg su Osmanlije dale ovom prostoru, tj. imena Ilidža.
To
ime, naime, dolazi od riječi iladž, što je stara turska riječ koja
označava ono što daje čovjeku zdravlje. Ta se riječ, u svim mogućim
modalitetima i derivacijama, svagda odnosi na pojam zdravlja i onoga
što daje čovjeku zdravlje, dakle lijeka, a to znači uopće povoljnog
ljudskog stanja koje se proizvodi samim ljudskim djelovanjem, odnosno
upotrebom određenih prirodnih sredstava za njegovo poboljšanje. Tim
imenom je određena bit ovog prostora i ono je postalo njegova
definicija. Tu se potpuno ispunjava smisao stare latinske izreke "
Nomen est Omen". To ime, dakle, unači da se radi o zdravom prostoru, o
prostoru koji nudi zdrav život i zdravlje kao rezultata utjecaja
okoline na samog čovjeka i ljudski život.
Riječ
Ilidža, dakle, izvorno znači i označava mjesto koje je zdravo, koje
nudi, daje i osigurava zdravlje, mjesto koje liječi i na kojem svako
može naći lijek za sebe.
Ovo
svojstvo izuzetne ljekovitosti, koje je sa pravom pripisivano
lokalitetu današnjeg naselja Ilidža, odnosilo se prvenstveno i najprije
na njegove bogate i raznovrsne termalne vode, koje su oduvijek smatrane
osobito ljekovitim, o čemu najbolje svijedoči činjenica da su Rimljani
na tom mjestu izgradili terme (ljekovito kupalište), a da su i
neolitski ljudi, gotovo četiri tiuće godina ranije, izabrali mjesto
gdje se sastaju termalne i svježe tekuće vode kao mjesto svog
nastavanja. Treba, međutim, imati na umu da nije ljekovita voda, koja
izlazi iz brojnih obilnih izvora tople i sumporovite vode, ono jedino
što Ilidži daje svojstvo mjesta koje liječi. Kao naselje i lokalitet
koji obiluje ljekovitim i tekućim vodama, Ilidža je geografski
postavljena skoro u centralnoj poziciji u Sarajevskom polju i u odnosu
na vijenac okolnih planina. To su centralne bosanske planine, sve
gotovo podjednako udaljene od Ilidže, koje oivičavaju polje u kojem je
Ilidža smještena. To su Igman, Bjelašnica, Treskavica, Trebević,
Jahorina, Romanija i Zvijezda, dakle gotovo sve bosanske planine
centralnog položaja. Sve ove planine, sa bogatim šumama, predstavljaju
nepresušne izvore najčišćeg planinskog zraka. Njihova su visoka polja i
porozni krečnjački sastav mjesto iz kojeg nastaju čiste i zdrave
planinske pitke vode, koje se sve sastaju u sarajevskoj dolini i u
neposrednoj okolini Ilidže, što cijelu ovu dolinu, a osobito njenu
centralnu tačku, tj. samo današnje naselje Ilidžu, čini nadasve
blagotvornim i pogodnim mjestom za naseljavanje i zdrav život. Gotovo u
neposrednoj blizini Ilidže je izvor najveće i najvažnije bosanske
rijeke Bosne. U Bosnu se, neposredno u mjestu Ilidža ili nešto niže
njega, ulijevaju rijeke Željeznica i Miljacka, kojima se pridružuju
brojne manje rječice i potoci, kao što su Moštanica, Tilava, Dobrinja i
mnoge druge rijeke i rječice.
Moderno
doba, koje je donijelo i specifične načine njegovanja ljudskog
zdravlja, fizičke kondicije i zabave, što se naziva aktivni i
rekreativni turizam, nalazi u Ilidži i njenoj okolici mjesto svoga
neograničenog razvoja i zadovoljavanja gotovo svih vrsta raznovrsnih
ljudskih potreba za odmorom kroz fizičku aktivnost. Okolne visoke
planine nude užitak planinarenja, nude raznovrsne vidove lova i
ribolova na najrjeđe i najinteresantnije vrste divljači i riba čistih
planinskih vodotoka, nude zimska zadovoljstva u skijanju, rodlanju, pa
i sportskom skijanju visokih sportskih i fizičkih zahtjeva. Dakle, sve
što je potrebno modernom čovjeku, a to je netaknuta okolina, blizina
velikog gradskog ekonomskog i kulturnog centra, ljekovite vode,
planinski zrak i vode, izleti i sve vrste planinarenja, te lov i
ribolov, sve se to nalazi na dohvat ruke, takoreći u krugu od najdalje
desetak ili dvadeset kilometara od hotela visokog standarda, ponuđeno
svakome u toku jednodnevnih ili čak i poludnevnih tura, obilazaka,
aktivnosti i sa njima povezanih užitaka. Kad se tome doda i blizina
samog grada Sarajeva, sa njegovim brojnim kulturnim i povjesnim
spomenicima svih kulturnih i vjerskih provenijencija, tada se vidi
koliko je Ilidža vrijedno i blagotvorno mjesto i koliko mnogo ono pruža
modernom čovjeku, čovjeku koji nema mnogo vremena, ali ima stalnu i sve
veću potrebu da se i fizički i duhovno rekreira i ostvari ono što mu
ostaje nedoživljeno i nepristupačno u svakodnevnim uvjetima njegovog
života.
Zbog
svega toga Ilidžu, koja je nama na dohvat ruke ili dostup noge, mi
možebiti i ne osjećamo kao izuzetnu vrijednost. Poznato je da čovjek
nikada ne pozna dovoljno ono što mu je veoma blisko i ne zapaža ono što
mu je pred očima i na dohvat ruke. Možda zbog toga u prošlosti i nije
posvećivana odgovarajuća pažnja svemu onome što već sada, a u
budućnosti još i više, čak enormno više, Ilidža može i treba da znači
za sve nas ovdje, ali i za sve ljude koji su željni zdravlja, koji žele
piti zdravu vodu i udisati čisti zrak, koji vole visoke planine i
bistre potoke, te topla termalna vrela za oporavak svojih trudnih
kostiju i umornih mišića. Ilidža je blago, to je zdravlje koje nam
priroda izdašno nudi, a mi toga najčešće nismo svjesni. Kao sve što
priroda daje i Ilidža je prebogata vrijednostima i ljepotama svih
vrsta. Gdje je to još moguće, pored svih navedenih prirodnih ljepota i
vrijednosti, imati mogućnost direktnog pogleda na kontinuirani ljudski
život koji ovdje traje već šest tisuća godina, na tolike izmjene
kultura i civilizacija, od onih neolitskih, preko eneolitskih i prvih
povijesnih, kao što su ilirske, rimske, srednjovjekovne bosanske i
osmanske, do naše suvremene civilizacije i kulture, kao na ovom
prostoru, na kojem se život nekako svagda koncentrirao u svojim veoma
snažnim, izvornim i delikatnim formama. Na nama ljudima je da te
ljepote ne ugrozimo i da ih svojim nezgrapnim akcijama ne uništimo ili
kompromitiramo, a ne toliko da ih poboljšavamo. Poboljšati treba dostup
i mogućnost užitka u njima, a njih same valja nam ostaviti onakvima
kakve ih je Bog dao - jednostavne, prirodne, čovjeku namijenjene,
izdašne i vrijedne.
Uvodni tekst za monografiju ILIDŽA
Akademik Muhamed Filipović |